Nema ničeg novog u konstataciji da je vrijeme u kojem živimo obilježeno snažnim globalizacijskim utjecajem na arhitektonsku praksu i njenom posljedicom - multiplikacijom generičkih formi snažnih gesta koje uglavnom manifestiraju snagu kapitala koji ih je generirao. Kao što je i hrvatska periferna pozicija u takvom globalnom okruženju kod niza umješnih autorskih osobnosti utjecala na mogućnost zadržavanja određenog stupnja slobode i autentičnosti, tako je i turska, iako po mnogočemu drugačija, pomalo „izmaknuta“ pozicija omogućila slobodu turskom arhitektu Hanu Tümertekinu.

Iako sam ističe da je takva specifična pozicija Turske i prostorna nereguliranost turskog društva u njegovu slučaju često bila prednost budući da mu je pružila više kreativne slobode i otvorila veći manipulativni prostor, njegova autorska osobnost ne može se sagledavati isključivo iz perspektive lokalnog prostora. Njegov curriculum vitae govori o širini utjecaja i kozmopolitizmu, a stvaralački opus svjedoči o jakim utjecajima moderne, posebice Corbusiera.